Странице

субота, 27. децембар 2014.

Integralne palačinke

Ako želite da pravite malo drugačije palačinke, onda je idealno rešenje da se koristi još neka vrsta brašna, sem uobičajenog belog pšeničnog.
Sada možemo maltene svuda da nabavimo raženo, graham, ovseno i ostala brašna, mada, praveći testo, mora da se vodi računa i otome, kakva će biti mešavina, kako ispečene palačinke ne bi bile krte i kako bi bile dovoljno elastične.


Pravila sam razne kombinacije i na kraju sam odšla do jedne mešavine raženog, graham i crnog brašna, koja daje željeni rezultat.

Ove palačinke imaju dobar ukus, prilično su neutralne, pa se mogu koristiti, kako sa slatkim, tako i sa slanim punjenjem, a lepe su i prazne. Malo su deblje od običnih i malo se duže peku, tako da, prilikom pečenja budite strpljivi i lepo ispecite prvu stranu, kako bi se testo lako odvojilo od tiganja i lako okrenulo.

Potrebno je:
  • 140g graham brašna
  • 50g raženog
  • 75g brašna za crni hleb T950
  • 1g soli
  • 2g sode bikarbone ili praška za pecivo
  • 550ml vode
  • mrvica ulja za podmazivanje tiganja samo za prvu palačinku



Priprema:

Izmešati sve suve sastojke, pa prosejati u posudu u kojoj ćemo praviti smesu.
Dodavati vodu i mutiti žicom, temeljno, da se ne naprave grudvice.
Tiganj podmazati pomoću salvete sa vrlo malo ulja, pa staviti da se dobro zagreje. Kada se zagrejao, uliti smesu i sačekati da počnu da se odvajaju ivice i da se pojavljuju 'plikovi' po testu.


Budite strpljivi, smesi treba malo duže vremena da se ispeče.
Na tanjir, u koji ćete ređati palačinke, stavite parče papira za pečenje, jer će se prilično potpariti ona prva palačinka, a može da se i zalepi za tanjir.
Nemojte da pokrivate palačinke dok se ostale peku, jer nema potrebe, biće mekane, a u suprotnom mogu sve da se potpare i zgnjecaju, pošto je testo drugačije, teško je i kompaktno.


Kada se prva strana dobro ispekla, lako će se odvojiti od tiganja i možete da ih okrenete bez problema u vazduhu.
Pecite i drugu stranu malkice duže nego što pečete klasične palačinke.
Od ove mere dobija se desetak palačinki, pa po potrebi smanjujte ili povećajte količine. Služite ih slatke ili slane, a pogodne su i za pravljanje raznih 'torti' ili mogu poslužiti umesto kora za lazanje.


Prijatno!

недеља, 21. децембар 2014.

Brzi burek sa sirom (burek od kupovnih kora)

Domaći burek sam prvi put napravila pre tri godine i od tada sam ga pravila nebrojeno puta. Međutim, uvek sam imala negde 'u glavi' Natašin brzi burek i svaki put bih rekla: ˝Sledećeg puta pravim brzu varijantu˝ i to se tako prolongiralo ...

Početkom ove godine sam ga napokon napravila i prenela recept mami, kojoj je ovo mnogo lakša varijanta, a rezultat je maltene isti kao da ste sami razvukli kore ili kupili burek u pekari.

U receptu sam napravila malu izmenu. Smanjila sam količinu vode, a povećala količinu ulja. Primetila sam da puno vode hoće da zgnjeca burek, dok sa drugačijim odnosom količina vode i ulja, dobijemo bolji rezultat.


Ovaj burek najčešće pravim u četvrtastoj tepsijici, nekako mi je tako zgodnije, mada može i ona okrugla, prečnika 26 cm. Koristim tanke kore za pite, mada mislim da bi i malo deblje mogle da dođu u obzir.

Jednom sam probala da iscepkane kore umačem u mešavinu ulja i vode i nisam dobila dobar burek, previše je bilo na nekim mestima nakvašeno, pa ako želite da krenete tom prečicom, bolje nemojte.


Potrebno je:
  • 500g kora za pitu
  • 150ml tople vode
  • 150ml ulja
  • ravna kašicica soli
  • 300g sira ( možete staviti i drugi fil ili praviti prazan burek)
Priprema:

Zagrejati vodu, dodati so i ulje, pa malo promešati četkicom, kojom ćemo da premazujemo.
Podmazati lepo tepsiju po dnu i sa svih strana. Uzeti 3-4 kore (zavisi od njihove veličine), pa poređati na dno tepsije i svaku premazati sa malo mešavine ulja i vode, kako ih stavljamo jednu po jednu. Krajeve koji vire skupiti uz tepsiju, jer ako su kore tanke, brzo će početi da se suše na vazduhu, pa raširene i postaju krte.


Ostatak kora prebrojimo i podelimo u četiri grupice. Sada cepkamo jednu po jednu koru, ne mora previše, pa gužvamo i ređamo u tepsiju. Kako koji red poređamo, tako detaljno treba premazati mešavinom ulja, soli i vode. Ne sme se previše natopiti, ali ne smeju ni da ostanu suvi delovi.

Kako poređamo jedan red, tako nabacamo trećinu mrvljenog sira. Tako radimo tri puta, a četvrto ređanje gužvanih, cepkani kora, ostaje nenafilovano. Poprskamo i taj poslednji red mešavinom, pa prebacimo one krajeve kora, jedan po jedan, uz premazivanje svakog i na kraju, sve lepo premažemo odozgo ostatkom tečne mešavine.

Burek pečemo u unapred zagrejanoj rerni, dok lepo ne porumeni sa svih strana i odvoji se od ivica tepsije. Pečeni burek izvrnemo naopačke, pa vratimo u tepsiju da se malo prohladi pre sečenja.


Prijatno!

среда, 17. децембар 2014.

Tepseštija

Mnogo pre nego što sam uopšte počela ozbiljnije da se bavim kuvanjem, krenula sam sa sakupljanjem recepata. Da se nađe ...

Pored mamine i nanine sveske, iz kojih sam prepisivala omiljene recepte, glavni izvor su bile novine, najčešće nekadašnja Ekspres politika i ženski magazini. Bazar je bio časopis koji sam redovno kupovala, a u njemu su se, uglavnom u svakom broju, nalazili mali kuvari.

Pored Bazorvih svetskih kuhinja, recepata od određene namirnice (krompir, jaja, pirinač, meso, riba itd) pa stranica posvećenih tortama, predjelima, glavnim jelima ... povremeno se moglo naići i na recepte stare srpske kuhinje. Ovaj recept je jedan od takvih.

Ne znam koje godine je izasao taj broj Bazara, ali je bilo baš davno. Novinar Mika Dajmak i njegov drugar fotograf Bata Patrnogić, obišli su Veliku Hoču, na Metohiji i sa tog putovanja doneli malu zbirku srpskih starinskih jela, a ja sam, živo se sećam, sa uživanjem iščitala tu reportažicu i sve recepte koje je Mika Dajmak ispisao u svom prepoznatljivom stilu. Uz svaki recept je išla i preporuka za vino, jer je Hoča bila uvek poznata i po dobrim vinima.

Pored raznih, čorbi, čorbaluka, červiša, janija, mesa, tučenih paprika pečenih i suvih, pasulja, pogača i ostalih đakonija, jedan mali deo je pripao i poslasticama. Alva, gurabije, Pita baranica i Tepseštija.

Sve četiri poslastice su mi zanmiljive, ali sam kao prvu, isprobala Tepseštiju, poslasticu čije se ime malo teže zakotrlja preko jezika, ali nešto zaista jednostavno, a savršeno puno ukusa. Logičan izbor, s obzirom na to da volimo kolače zalivene šerbetom.

Sličicu origanalnog recepta vam neću postaviti, jer mislim da je malo opasan po domaćice. :D Plašim se, da bi neko mogao samo to da, brzopreletno gledajući blog, pročita i da budem odgovorna za neke opekotine. Bolje ne. U čemu je fora. Kod originala piše da se šećer za testo prži u ulju, pa doda voda i onda skloni sa vatre. Sad zamislite da neko bukvalno tako uradi i krene da mu eksplodira iz posude vrelo ulje i karamel od šećera. Napisaću kako sam zaobišla tu varku i kako bi moglo i tako da se napravi uz oprez. Ne znam da li je Mika pogrešno zapisao ili mu je neko sa čudnim smislom za humor davao recept. ... ili ja ne znam nešto što drugi znaju, sve je moguće :))

Mere za kolač sam smanjila na trećinu, jer bi mi u suprotnom trebala neka ogromantna tepsija i ista tolika rerna. Količinu šerbeta sam pojačala, pa kolač sečem na kocke, a originalno treba na rombove. Pošto ima više šećera, sve se nakon hlađenja dosta lepi, tako da se rombovi, odnosno njihovi ćoškovi mnogo izmrve. Kocke su zahvalnije.

Idemo na recept. :)


Potrebno je:
  • 330ml ulja
  • 60g šećera
  • 100ml vruće vode
  • 450g brašna
  • 100g srednje krupno seckanih oraha
za zaliv:
  • 350g šećera
  • 1 kesica vanil šećera 
  • 200ml vode
  • kašika soka od limuna
Vanil šećer i limunov sok sam pridodala, nema ga u originalu. Može se napraviti i duplo manje zaliva (šerbeta), mislim da bi bilo dovoljno. Ova moja varijanta mora u korpice, jer se stajanjem baš zalepi za tanjir. Ovako posložene su bile samo za slikanje.

Priprema:

I varijanta:
Prvo u šerpici zagorimo 60g šećera. Iz nekoliko puta sipamo. Kada se prva tura otopi u tečno, sipamo sledeće, pa tako još jednom, dok se ne karamelizuje i dobije braon boju. Sklonimo sa ringle, sačekamo da se kratko prohladi, pa zalijemo vrućom vodom i mešamo da se sav karamel rastopi. Ulijemo hladno ulje i sve malo izmešamo i vratimo na ringlu da se zagreva, ali pažljivo i ne previše, da ne bi krenulo da prska. Preporučujem ovu varijantu.

II varijanta:
Zagrejemo ulje, pa u njemu pržimo šećer dok ne dobije karakterističnu crveno-braon boju. Izmešamo i videćemo kako se dobio kao neki sloj karamela u ulju. Sklonimo sa ringle i pustimo da se maltene potpuno ohladi. Onda ulijemo vruću vodu i izmešamo, po potrebi još malo dogrejemo.

Dalje ...
U toplu mešavinu ulja, šećera i vode, sipamo deo po deo brašna i mešamo da se dobro sjedini. Na pola ubacivanja brašna, uspemo seckane orahe. Brašno baš mora dobro da se izmeša, da smesa apsolutno svuda bude jednake boje. Smesa neće biti kompaktna, nego malo mrvičasta. Ako je bas previše suvo, dodajte samo kašiku, dve vode, ali ne smete da dobijete nešto što liči na pastu, mora biti blago mrvičasto.

Sada uzmemo nepodmazanu tepsiju prečnika 24-26cm i ubacimo smesu. Rukama dobro utabamo smesu, da bude ravna. Oštrim nožem sirovu smesu isečemo na rombove ili na kvadrate i stavimo da se peče oko pola sata na 180°C.

Pošto ima puna ulja u smesi, ona će krenuti da raste i da se lista. Peče se lagano i na manjoj jačini rerne, kako bi se ono brašno unutra dobro ispeklo. Kada poprimi tamnije braonkastu boju i odvoji se od ivica, gotovo je.


Dok se smesa peče, kuvamo zaliv.
Šećer prelijemo vodom i sačekamo da počne da vri. Kada provri, kuvamo 10 minuta. Negde pred kraj ulijemo sok od limuna, kuvamo još par minuta i sklonimo sa vatre.

Ispečeno testo ponovo po onim prvim rezovima isečemo i tako vrelo, zalijemo šećernim sirupom. Pokrijemo alu-folijom ili krpom nakvašenom u vreloj vodi, pa ostavimo da se ohladi. Može se jesti odmah po hlađenju, a još lepše je kada prenoći u frižideru.

Meni je ova poslastica pravo otkriće. Mnogo, baš mnogo mi se sviđa. Dekiju isto, ali je poslednji put došao na ideju da bi bilo dobro da se sve zalije i čokoladom. Moraćemo i tako da isprobamo.

Toplo preporučujem ove kolačiće, a pri tom su pogodni i za dane posta na ulju. Neverovatno je kako se od samo par sastojaka može dobiti ovako jedan savršeni slatki zalogaj.

Prijatno!

понедељак, 15. децембар 2014.

Ačak pita - Patin petnaesti

Mnogo me je obradovalo kada sam videla da je za Patin petnaesti, novu igricu za blogere - kuvare, koju je osmislila Milkica sa bloga Mimi's kingdom izabrana Ačak pita.

Ova igrica je jako zanimljiva, jer istražujemo recepte iz kuvara Spasenije Pate Marković, kuvara koji je kasnije nadograđivan i doživeo je mnoga izdanja pod imenom Veliki narodni kuvar.
Recepti iz kuvara su često šturo ispisani, nedovoljno je to objašnjeno, ali se valjda kod Pate dosta toga podrazumevalo, neke cake i načini izrade, koje bi svaka dobra domaćica valjda trebalo da zna.
Istražujući recepte, nadam se da čemo tokom narednih godina, razjasniti i demistifikovati dosta recepata, a i malo popularizovati neke stare i zaboravljene recepte.
Milkice, ideja ti je odlična!

Ačak pitu sam objavila pre dve godine i od tada je povremeno napravim, zato što postupak izrade uopšte nije komplikovan, a dobije se super pita, koja je po teksturi slična bureku. Krckava spoljna korica, sa finim filom.
Negde usput, izostavila sam stavljanje luka u pitu, jer luk daje malo teži ukus, a ne stavljam ni mirođiju, niti neke druge travke, samo kiselo mleko i jaja.U fil se može umešati i spanać, blitva, zelje ili kopriva - sveže seckano, što će pokupiti malo tečnosti iz pite, a svakako poboljšava ukus.

Moj prvobjavljeni recept, sa detaljnim opisom izrade katmer kora i pite, možete pogledati ovde.



Na žalost, ovog puta nemam presek pite, jer sam planirala da je do petnaestog ovog meseca, napravim još jednom, ali nisam, tako da ostaju samo ove koje su označene kao privremene, mada mislim da se i sa njih može videti kako se pita lepo lista.

A kako izgleda recept iz Patinog kuvara, pa evo ovako:


Pitu sam pravila sa mašću, a može se koristiti puter ili margarin. Kako god da se pravi, jako je važno da se one latice katmer kore, za čiju sam izradu koristila, takođe, recept iz Patinog kuvara, razvuku preko centralnog kruga što tanje, povlačeći laticu ne od ivica, nego od sredine.
Ovog puta sam ubacila luk sečen na tanka rebarca, da ispoštujem original što više.

Veličina okrugle tepsije bi trebalo da bude 28cm u prečniku. Čini mi se da se tada dobije najbolji rezultat. Ako je tepsija manja, ostaće debeli donji deo pite. Ako je veća, biće pretanjeno.

Kiselo mleko malo ranije treba samo izručiti u neku posudicu, ne mrljati ga previše i onda ocediti vodicu koja se izdvojila.

Za testo je potrebno:
  • 500g brašna
  • 1 vršna kašičica soli
  • 300ml mlake vode
  • 150g masti
 Za fil: 
  • 4 jaja
  • 2 kisela mleka od 180ml
  • malo soli
  • malo bibera
  • glavica crnog luka sečena na tanke rezance ili sitne kockice
  • po želji mirođije ili neke druge travke

Priprema:

Detaljan prikaz izrade katmer kora možete da pogledate na starom receptu

Sada ću samo ukratko ... valjda će mi uspeti :))
Od navedenih sastojaka zamesiti testo, pokriti folijom i ostaviti da odmori oko petnaest minuta. Testo razvući u veći krug, pa iseći na 'latice'. Celu površinu testa premazati rastopljenom mašću (deo od ukupne količine, ostatak nam treba za dalje premazivanje), pa onda laticu po laticu prebacivati na sredinu, uz razvlačenje da bude što tanje. Posle svakog razvlačenja, površinu premažemo sa malo masti. Nema veze ako razvučeno testo prelazi preko ostalih nerazvučenih latica, sve se to razvuče kasnije. Poslednju laticu ne premazujemo, nego pobrašnimo i okrenemo dobijenu jufku na drugu stranu, prekrijemo folijom i ostavimo damalo odstoji, opet oko 15 minuta, može i duže.

Razvučemo koru rukama (može prvo malo samo oklagijom da se počne), pa prebacimo u mašću podmazanu tepsiju i po potrebi još malo razvučemo one ivice što padaju. Ne treba da se odmah vuče na željenu velečinu, jer će i tokom prebacivanja testo da se tegli. Ako se baš previše oteglilo, ivice se mogu malo skratiti makazama.

Sada ulijemo fil, koji smo napravili tako što smo propržili pobibereni i malo posoljeni crni luk, pa ga dodali u umućena jaja sa kiselim mlekom.

Testo koje viri van tepsije, posuvratimo na unutra, ali da ostane otvoreno po sredini, premažemo sa ostatkom masti i ispečemo u prethodno zagrejanoj rerni, da fino porumeni i da se odvoji sa svih strana od ivice i dna tepsije.  Dakle, kada promrdamo tepsiju, pita treba da se unutra pomera, što znači da je i odozdo dobro ispečena. Pečenu pitu izvadimo na rešetku, sa vrlo malo vode prsnemo po kori i prekrijemo krpom. Nakon što se prohladila, brzo nestaje sa tanjira. :)


Prijatno!

субота, 13. децембар 2014.

Strudla sa makom i strudla sa orasima

Re-objava starog recepta.

Strudle, ove nase od kiselog testa, mnogo volim i najcesce ih pravim u dve varijante, sa makom i sa orasima. Dugo sam pravila po gorepomenutom receptu, ali onda sam presla na malo brzu varijantu i pocela da upotrebljavam samo mast. Brza, jer ne cekam da testo narasta pre ravlacenja, a mast, jer strudla duze ostaje mekana, mada i kombinacija masti i putera daje dobar rezultat.

Kupovni mleveni mak, cesto sa dodacima, kakav sam koristila u starom receptu, zamenih sveze mlevenim. Uvek je bolje da se samelje i zasladi po ukusu, jer gotovo nekada zna da se ubajati. Mak u zrnu je i nesto jeftiniji. Kesicu od 200g sam platila oko 100din. Mlevenje je jednostavno u elektricnom mlinu za kafu. To mi je neki dodatak uz blender, u njemu meljem secer, mak, orasaste plodove i razne semenke.
Prelazimo na recept. :)



Potrebno je za testo:

- 480 - 500g brasna (ako je T500 onda manje, T400 ide vise)
- 120 -130g masti
- 1 suvi kvasac +kasicica secera
- 250ml mleka
- 60g kristal secera
- 3g mlevenog kardamoma (recimo tri prstohvata) ovde ide korica limuna, ali nemam domaci, a kardamom je limunasti zacin i odlicno se uklapa
- prstohvat soli (1g)

Potrebno za nadev(e):

prvi:

- 200g sveze samlevenog maka
- 80-100ml mleka zavisi koliko upije
- 3 kasike secera u prahu
- 1 kesica vanil secera
- 20g putera

drugi:

- 200 - 230g mlevenih oraha
- 80 -100ml mleka
- 3 kasike secera u prahu
- 20g putera

Postupak:

Zagrejati mleko da bude mlako, odvojiti deo i u njemu razmutiti suvi kvasac sa kasicicom secera. Ostaviti da se aktivira, to malo onako zapeni na vrhu.

U ostatak mleka ubaciti mast da se malo rastopi. Ako je mast hladna i mnogo je rashladila mleko, vratiti nazad na iskljucenu ringlu na minut, dva.

U vanglici prosejati brasno, dodati so, secer i kardamom pa izmesati. Napraviti udubljenje u sredini, sipati mleko sa mascu i malo izmutiti kasikom. Dodati i kvasac i jos malo promutiti, a onda mikserom, nastavcima za testo umesiti (oko 5 minuta) glatko testo koje se odvaja od ivica posude i lako skida sa nastavaka miksera.
Moze i rukom, ali onda prvo varjacom da se sve sjedini, pa onda rukom, kako bi se izbeglo dodavanje jos brasna.

Umeseno testo izruciti na podlogu (ne treba brasno ispod jer je masno) i podeliti na dva dela. Oblikovati dve jufkice i ostaviti par minta da stoje da bi se lakse razvukle.


Za to vreme spremiti nadev u dve posude. Izmesati mak i secere i orahe i secer (ovako nasuvo mozete da probate i jos zasladite po zelji), a u nekoj maloj serpi zagrejati mleko da bude vrelo i rastopiti u njemu puter. Radim to iz dva puta, za svaki nadev posebno, u istoj serpici. Vrelim mlekom preliti mak, vrelim mlekom preliti orahe, sve dobro izmesati da se dobiju guste, glatke smese.

Sada jufku po jufku razvuci u kvadrat otprilike 30x30cm i premazati ravnomerno nadevima tako da na jednoj stranici ne bude bas do kraja, nego da ostane otprilike za dva prsta nenafilovano. Smotati strudle od one ivice koju smo do kraja namazali ka onoj nenamazanoj i prebaciti u pleh postavljen pek papirom da sastavi strudli budu na dnu.

Prekriti krpom, pa ostaviti 45minuta da raste. Ako se koristio svez kvasac, a merka je 25g za njega, onda moze i krace da narasta. Pre pecenja umutiti zumance sa malo vode, ne previse retko, ali ne sme biti ni gusto da ne pecemo kajganu na strudli, premazati svaku strudlu sa svih strana, pa staviti u zagrejanu rernu da se pece pola sata. Otprilike. Temperaturu pecenja ugodite po svojoj rerni, pa i vreme pecenja. Ovde isto moze test cackalicom, na nekom cosku ili na pocetku strudle. Ako izadje suva, peceno je.




Gotove strudle prekriti krpom, a kada se prohlade seci na parcice, otprilike debljine prsta. Pre secenja strudle mozete posuti secerom u prahu.
Ako ne planirate omah sve da izedete, ostatak strudle umotajte u providnu foliju. Strudla je lepa i kad stoji par dana, a moze i u zamrzivac. Posle samo ostavite na sobnoj temperaturi da se odledi.

Prijatno!

недеља, 7. децембар 2014.

Tri leće (Tres leches)

Veliki pozdrav svim čitaocima bloga!

Iako sam ponovo pravila dužu pauzu, blog je živeo, čitan je i hvala svima od srca na tome. Izvinjavam se što nisam blagovremeno odgovorila svima, koji su ostavljali komentare.

Ne bih vam oduzimala vreme i pisala o razlozima pauze, sada sam tu. :)

Pauzu prekidam jednom zanimljivom poslasticom, kolačem Tri leće, za koji nisam do skoro čula, niti sam ga probala negde. Moram da priznam da je ovo bio i svojevrstan izazov, napraviti kolač koji je prijateljica mnogo hvalila, a ona ga je probala na raznim mestima, a najčešće u poslastičarnicama.

Kolač je latinoamerički, preveden, Tri mleka. Osnova je jako slicna našem kohu, ali se preliva sa mešavinom kondenzovanog nezaslađenog, kondenzovanog zaslađenog mleka i slatke pavlake. Odozgo ide ili ulupana pavlaka ili karamel.
Odlučila sam se za karamel varijantu, jer je to ona koju su prisvojili poslastičari sa krajnjeg juga Srbije i oni iz Crne Gore. Negde usput, kolač je postao albanska tvorevina i karakteristika njihovih poslastičarnica.

Tražeći recept, videh kod Aliki da je popularan i u Grčkoj, a što se recepata tiče, oni variraju, mada, verujem da su svi dobri. U Crnoj Gori se može kupiti i mešavina aromatizovanog brašna za ovaj kolač, kao i gotov karamel. Cena mu je mana, u Srbiji se uopšte ne nalazi, ali sudeći po tome kako su moji degustatori bili zadovoljni, ovo bi trebalo da bude maltene kao original, s tim što kažu da je moj karamel još bolji nego onaj na "originalnom" kolaču.


Pošto zaliv za kolač kaže da treba evaporisanog mleka, zaslađenog kondenzovanog i slatke pavlake, prvo sam pravila mleko za zaliv.

Evaporisano, odnosno nezaslađeno kondenzovano, dobija se običnim ukuvavanjem punomasnog mleka. Možda nisam dobila pravo evaporisano, ali sam ga ipak dovoljno koncentrovala da kažem da imam potrebno.

Kondenzovano zaslađeno sam pravila isto od punomasnog mleka, a po receptu sa bloga Mamina jela.
Nisam imala bombonski sirup, pa je mleko malo ređe, ali ništa nije smetalo. Malo sam ga duže kuvala, ali mislim da sve zavisi i kako se podesi jačina ringle. Recept citiram, kao što ću i recept za karamel. U naslovu imate link ka originalu.

Kondenzovano zaslađeno mleko

Sastojci
1 l. punomasnog mleka
500 g. šećera
50 g. glukoza sirupa
1 kašika ekstrakta vanile

Priprema


Sve sastojke sjediniti i kuvati na srednjoj temperaturi 1 sat i 15 minuta. Recept je steljiosa Parliarosa, najcenjenijeg šefa poslastišara Grčke. On kaže da se kuva 1 sat, ja sam se bojala da je malo vremena i da neće imati potrebnu gustinu pa sam kuvala još tih 15 minuta i rezultat mi je savršen, istg je ukusa i gustine je kao Nestle kondenzovano mleko koje kupujem samo nešto tamnije. Dok je vrelo činiće se da je retko, kada se ohladi imaće potrebnu gustinu.

Dobila sam oko 700ml kondenzovanog mleka.

Dalje, trebao mi je karamel, pa sam opet iskoristila recept od Aliki, blog mamina jela. Ona takođe ima Tri leće kolač, mada nisam iskoristila njenu osnovu, htela sam da izbegnem dodatne masnoće u testu.





Dulce de leche (karamel)

Sastojci
200 g. šećera
2 kašike vode
200 ml. slatke pavlake
20 g. maslaca
na vrh noža soli

Priprema

Šećer i vodu zagrevati na umerenoj temperaturi dok se šećer skroz ne istopi i postane karamelizovan. Ovo je jako važno, da ne dodajete druge sastojke dok šećer ne postane crvenkasto staklast i bez grudvica.
Skloniti sa vatre i dodati maslac. Izmešati, vratiti na vatru i dodati vrelu slatku pavlaku i malo soli. Dobro izmešajte i otavite da se krčka na umerenoj temperaturi oko 5 minuta.
Gustina i boja karamela zavisiće od dužine kuvanja i temperature na kojoj se kuva. . Ako kuvamo duže dobiće se gušći i tamniji karamel.

Nisam merila, ali Aliki kaže da se dobije oko 300g karamela, što je dovoljno za premazivanje kolača, pa još malo i ostane. Karamel ostavite na sobnoj temperaturi, imaće teksturu džema i vrlo se lako maže.

Za patispanj sam koristila ovaj recept, pa sam ga malo izmenila, po nekoj svojoj logici i prilagodila količine veličini svog pleha.
Konačno, sledi i kompletan recept. :)

Kolač Tri leće

Potrebno za patišpanj:

  • 4 jaja S klase
  • 5 kašika brašna (100g)
  • 2 kašike pšeničnog griza (30g)
  • 1 kašičica praška za pecivo (6g)
  • 2 kašike hladne vode
  • 1 kesica vanil šećera
  • mali prstohvat soli
  • 100g šećera
  • 1,5 kašičica ekstrakta vanile
Priprema: 

Prosejati brašno, dodati griz, prašak za pecivo i kesicu vanil šećera.
U posebnoj posudi umutiti belanca u čvrst sneg, pa dodati dve kašike vode, umutiti i na kraju dodati šećer i sve dobro izmutiti u čvrst šne.
U drugoj posudi umutiti žumanca sa ekstraktom vanile, da malo zapene, pa dodati u šne od belanaca i kratko izmešati mikserom na najmanjoj brzini.

Praškaste sastojke dodati na kraju, postepeno, pa ih lagano umešati metlicom od miksera i posle samo još malo izmešati silikonskom špatulom da smesa ne bi pala.

Četvrtasti pleh, dimenzija 25x21cm, premazati puterom po ivicama, a dno mu postaviti papirom za pečenje, pa i papir odozgo premazati puterom.
Izliti smesu u pleh i blago je poravnati da svuda bude iste debljine. Smesa će prilično napuniti pleh, ali neće izaći tokom pečenja.

Peći patispanj u prethodno zagrejanoj rerni na 150-180°C 10-15 minuta, zavisi od vaše rerne. Gotovo je kada zarumeni i odvoji se od ivica pleha, a može se iskoristiti i test čačkalicom, ako izađe suva, gotovo je.

Pečen patišpanj izvrnuti na suvu krpu i ostaviti da se hladi dok se pravi zaliv. Pleh po potrebi oprati, jer čemo sve da vratimo posle nazad.

Zaliv:

  • 550ml punomasnog mleka
  • 350ml kondenzovanog zaslađenog mleka
  • 100ml slatke pavlake za šlag - moja kravica (nemojte zamene ili neko drugo)
Mleko sipati, najbolje u teflonski, lončić (moj je od 2l i u njemu sam pravila i kondenzovano mleko i karamel, nema zagorevanja), pa pustiti da provri i ukuva za nekih 2cm od početnog nivoa (10-15 min). Zatim sipati ostala dva mleka, izmešati i sačekati da sve zajedno provri i skloniti sa ringle.



 

Ređanje kolača:

Patišpanj izbockati čačkalicom po celoj površini. On je visok oko 3,5cm, pa možete sa obe strane da bockate, a i ne morate.
U tepsiju u kojoj se pekao, sipati manji deo zaliva, pa ubaciti patispanj da ravnija strana bude odozgo. Sada, ceo kolač ravnomerno zaliti ostatkom mleka, od ivica ka sredini, pa sve tako dok imate čime. Tepsiju prekriti alu folijom i sačekati da se ohladi do sobne temperature, pa prebaciti u frižider da se kratko ohladi.

Možete odmah staviti karamel, a možete da čekate da kolač prenoći, pa da mažete pre služenja. U prvoj varijanti, kolač će malo povući karamel u sebe, ali karamel neće biti baš lep i sjajan. U drugoj varijanti imaćete lepši izgled, ali i nedovoljno spojene ukuse karamela i natopljenog kolača, što uopšte nije problem, ali nama se više sviđa prva varijanta.
U svakom slučaju, obavezno je stajanje kolača, od bar 8h pre služenja, u frižideru.

Nadam se da će se recept svideti svim ljubiteljima ove poslastice i da više neće morati da čekaju odlazak na letovanje ili da ga skupo plaćaju u nekim poslastičarnicama, već će u njemu moći da uživaju i kod svoje kuće.

Prijatno!

P.S. teksta je možda previše, kao i obično kada sam ja u pitanju, ali izrada ne traje predugo, niti je komplikovana. :)

 

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails